Хърватски език
Ova iznimna dnevničko-putopisna proza rezultat je nekoliko veoma intenzivnih mjeseci koje je Rade Jarak, u sklopu slikarskog rezidencijalnog programa, prošle godine proveo u Zemlji izlazećeg sunca. Jarak majstorskim potezom secira japansku kulturu i svakodnevicu i promatra je pod zapadnim povećalom – istovremeno razotkrivajući specifičnosti domaćina, ali i, ništa manje, vlastite kulturne predrasude i stereotipe. Uz velik broj umetnutih intimnih krokija i mikroeseja, Jarak nam nudi gotovo epsku pripovijest koja pupa pod kožom ovog istočnog imperija – s jedne strane njegov gotovo zastrašujući stupanj tehničkog razvoja, tehnizacije, i uz nju vezane alijenacije – utjelovljenih u slici paradigmatskog postmodernog velegrada – Tokija, kojeg Jarak prispodobljava Kafkinim romanima ili Moebiusovim stripovima i, s druge strane, njegovu neizmjernu, snijegom prekrivenu, ruralnu otuđenost i hladnoću. Iznimno, na trenutke potresno svjedočenje istovremeno o dalekom Drugome i sasvim bliskoj, sasvim vlastitoj samoći.
