Хърватски език
Ovo nije knjiga o bilo kojem od brojnih ratova koje smo doživjeli. Ovo uopće nije knjiga o ratu. Ovo je knjiga o gradu pod opsadom i o ljudima pod opsadom. Unutarnjom i vanjskom. Grad je prostor koji svi oni naseljavaju. Grad je živčani sustav i krvotok svakog od tih ljudi. Svako poglavlje može se čitati kao zasebna priča, ali se svaka priča dovršava tek u cjelini Rata. Rat se ne bi trebao čitati napreskok, slučajnim otvaranjem knjige, jer se na taj način stvara zbrka u njenom vremenu. Ali i u vremenu samog čitatelja. Stvara se košmar iz kojeg nema izlaza. Rat je poput sata i kalendara, knjiga precizne kronologije. Njezina dramaturgija proizlazi iz kronologije, kao što biva u svakome ratu, kao i u mentalnoj bolesti koja simulira rat. Rat valja čitati po redu, jer samo tako nađe se izlaz iz rata, izlaz iz grada pod opsadom. Miljenko Jergović; Sarajevo, 1966. Šest mu je kad burovitoga jesenjeg jutra pješači od kuće u Gornjoj vali do škole u Donjoj vali, i prvi put jasno osjeti dvije osobe u sebi. Jedna je taj dječak koji upravo ide u školu, a druga odrastao čovjek, tjeskoban i uplašen. Nadnesen nad dječaka, komentira ga s drugog kraja svijesti. S godinama razlika između dvije osobe nije se smanjivala, premda se dijete mijenjalo i u određenom smislu raslo. Dijete je napisalo svu fikciju, proznu i pjesničku. Odrasli bavi se novinarstvom, piše o knjigama i o umjetnosti. Prva osoba umije preći na poslove druge osobe. Druga nikad ne prelazi na poslove prve. Nije osjetio strepnju da bi se mogli sasvim razdvojiti.
